уторак, 31. март 2015.

Večna retrospekcija

Evo me
Na našem mestu,
Gde smo se upoznali.
Kao da je juče bilo...
Kao da sam juče ugledala
Te oči boje lešnika
I taj divan osmeh.
Još uvek osećam toplinu
Tvoje ruke kada smo se pozdravili.
Imao si 'to nešto'
Što me je odmah privuklo.
Još uvek se sećam
Drhtaja svog srca
Kad si mi bio u blizini,
Još uvek osećam tvoje usne na mojima.
Nisi pored mene,
Ali te i dalje osećam.
Zašto?
Zašto ne odeš iz mene
Kada si već otišao od mene?
I zašto ja i dalje mislim o tebi
Kada si ti prošlost?
Možda je ipak prošlost deo nas,
Želeli mi to ili ne.
To su suze, osmesi, tuga,
Sve je to naša prošlost,
Mi smo je proživeli.
Da je nije bilo,
Ne bismo bili ovakvi kakvi smo,
Ne bi sadašnjost bila ovakva.
I vraćamo se uvek prošlosti,
Jer je prošlost deo sadašnjosti,
Kao što je i sadašnjost deo prošlosti.

Нема коментара:

Постави коментар